четвртак, 6. март 2014.

Buđenje - veliko spremanje u glavi započinje SAD!

Dragi naši, dobar dan! Pada kiša, i eto nama dobro povoda za priču, jer baš nešto o kiši htedoh da vam pričam. U stvari, ne o kiši, već o svom odnosu prema istoj. Da pitate moje najbliže da vam navedu recimo tri stvari koje su u minusu na mojim listama  o jednoj bi se svi složili - rekli bi vam da mrzim kišu. E, o ovom - hoću. Tako je bilo... Ali danas?
Veći deo života provela sam sa rečenicama - mrzim, kako me nervira, diže mi pritisak, ide mi na živce, ne volim... i ponavljajući svakodnevno te reči uz sve moguće stvari bila sam pod stalnom tenzijom. I bila sam izvan ravnoteže - jer nerv(ira), živci su mi bili napeti, pritisak večito visok, broj otkucaja srca daleko iznad dozvoljene granice, stomak u grču, disanje plitko - jer zbog mrzim, ne volim... energija nije tekla nesmetano kroz organizam.  Meni je bilo loše, a kiša, recimo je i dalje padala. Pritisak je bio visok, ali zbog toga nisu prestajale stvari koje su do toga dovodile.  Mrzela sam i ne volela a oni, koji su bili meta mojih reči, to nisu ni znali, jer misli koje su me zaokupljale štetile su samo meni.
Da li vam je poznata jedna od ovih situacija:
Telefonirate prijateljici i žalite se na - recimo službenicu u banci koja je bila neljubazna prema vama.  "...znaš, žao mi je što nisam zvala njenog šefa. Ona će meni, glupača jedna... pa ko je ona da meni... ma, ko zna kako je ona tamo uopšte i dospela... zapamtiće ona mene... " I dok to pričate osećate kako vam postaje sve toplije, kako vam se oko glave steže obruč, kako imate utisak da ćete da se srušite - a u stvari svojim rečima vi samo štetite sebi - podižete pritisak, sužavate krvne sudove, dovodite se u fazu hiperventilacije, a žena za šalterom i dalje radi svoj posao. Dobro ili loše.  Ali, radi.
Ili, gledate vesti - ovih dana aktuelne nepogode, neslaganja, izborne kampanje  - i vi psujete i vreme i Boga i voditelja koji previše ili premalo emocija unosi u sve to - a od svega toga štete imate samo vi - izazivate simptome slične prethodnim. Pa pogledate sledeću vest - poginuli ljudi u nesreći - vi opet sočno opsujete, i vozača, i ko ga učio da vozi i sve one koji imaju auto i ko im ga dade... a oni niti vas čuju, niti imaju niti koristi niti štete od vašeg bogaranja. Samo ste vi u toj situaciji u šteti.
Ne kritikujem vas - isto sam radila i ja do pre neku godinu - a onda sam sela i razmislila - šta je to što utiče na moje zdravlje? I shvatila da su to moje misli. I od onda sam krenula da ih menjam.
Reč mrzim ne postoji u mom rečniku - ovaj život je toliko čudesan da nemam vremena da ga trošim na mržnju. Jednostavno - što mi se ne dopada pokušam da promenim, ako ne mogu da promenim jednostavno prihvatam kao deo onog manje lepog zbog čega će mi lepo biti još lepše.  Evo vam kiše kao primer: ni dalje mi ne prija ali pokušavam da sebe naučim da je sunce dva puta lepše nakon kiše i da ga sada duplo više volim. Sunce. :)
Sintagme  - diže mi pritisak i jako me nervira - takođe su u fazi brisanja - jednostavno sam shvatila da samo pridavanje važnosti određenim situacijama ili  ljudima dovodi do pritiskanja i nervoze. Sad radim na tome da ništa više ne dobije takav značaj da bi me izvelo iz takta.

Jutros sam na trenutak uklizila u jedno od takvih raspoloženja - pa sam se povukla na terasu, zatvorila oči i fokusirala se na trenutak. Razmišljala sam  - JA SADA SEDIM NA TERASI, DIVAN JE I SUNČAN DAN I MENI JE LEPO. U SVOM  ŽIVOTU ŽELIM ZDRAVLJE, LJUBAV, BLAGOSTANJE. I najednom je slika onoga što me je pomalo pomaklo iz ravnoteže počela da bledi. I dok su se u jednom trenutku dobra i loša misao mimoilazile - klikne mi - mi smo ti koji čvrsto grlimo loše misli. Mi smo ti koji možemo i da ih otpustimo. Bez njih samo nemamo alibi da se bavimo tuđim brigama i problemima - jer dobijamo mnogo vremena za sebe. Oni koji grle loše misli, izgleda da se jednostavno boje suočavanja sa sobom i sopstvenim životom. Ali, eto nama još jedne teme za drugi put.
Vesti pratim u meri da budem obaveštena i tačka. O tužnim stvarima slušam samo ako mogu konkretno da pomognem - da li je to humanitarna akcija ili pomoć prijatelju. Ljude koji se neprestano žale na život, sudbinu, koji namerno proprate svaku nesreću ne bi li se još malo napojili na  tuđim čemerom odstranjujem iz  života brišem - nemam vremena za njih. Ima toliko divnih, pozitivnih, dragih mi bića kojima hoću da posvetim svoje vreme.
I još jedna bitna stvar - vreme za sebe. Sebično zvuči, ali nije tako. Čovek treba sat vremena za sebe dnevno, jedan dan u nedelji, jedan vikend u mesecu... Ne uspevam svaki put svaku od ovih stvari da ispunim, ali težim tome.


Suština: poštujte sebe i volite sebe. Izbacite negativne misli, izbacite negativne reči, izbegavajte negativne ljude. Život je suviše vredan da biste ga traćili na besmislice i da biste sebe dovodili u stanje bolesti zbog negativnog stava prema životu.
Budite sebi dobri pa ćete biti dobri i drugima.
Svaku negativnu misao odmah zamenite pozitivnom - sada mi je dobro. Samo se fokusirajte na ono što u tom času radite - ali malo više o tome sledeći put.
Postavite prioritete - pronađite vreme za sebe. Sat, dan, nedelju...
Nije teško, ali ne može preko noći. Korak po korak. Ni u lošu fazu niste došli u jednom trenutku. I do nje vas je vodio put popločan negativnim stavom, mislima i besmislenim brigama.
I šta vam htedoh reći? Pa - sve miriše na buđenje, priroda lagano podiže svoju predivnu glavu u susret suncu - budi se - budite se i vi, budite se a Cvetne esencije su tu da vam u tome pomognu, ako zapne!

Нема коментара:

Постави коментар